Zašto bojkotirati slovenske proizvode i usluge

Glavni razlozi bojkota slovenskih proizvoda i usluga:

1. Blokiranje hrvatskih pristupnih pregovora s Europskom Unijom.

Krinke su pale. Slovenija je danas jedina država koja godinama namjerno opstruira napredovanje hrvatske prema europskim integracijama što je postalo evidentno i ostalim članicama EU. Dok hrvatske vlasti ukidaju ZERP na koji imaju sva prava, slovenski parlament proglašava svojim teritorijem morski prostor koji nema nikakvih dodirnih točaka sa slovenskim teritorijem i na koji nemaju pravo po niti jednoj međunarodnoj konvenciji, proglašava CIJELU Savudrijsku valu svojom, sve to pravdajući smiješnim argumentom povijesnog prava. Pod krinkom ZERP-a, pa sada opet prejudiciranja morske i kopnene granice slovenska bivša vlada na čelu s pokvarenim ministrom Dimitrijem Rupelom (kojemu ne vjerujuniti slovenski predsjednik Turk niti novi premijer Pahor) sprječava otvaranje ČAK 6 hrvatskih pristupnih poglavlja iako je svima sada jasno da izgovor o spornim zemljovidima i prejudicranju granice ne vrijedi i da je taj argument neosnovan i lažan. Nova vlada po nastavlja taj trend. Nebježeći od vlastite odgovornosti, nerješenih problema u svom dvorištu, i neodgovornih političara, Hrvati danas imaju puno pravo spočitati slovenskoj vlasti namjeru maksimalnog otezanja hrvatskog pristupa EU odnosno maksimalnog opstruiranja hrvatskog ubrzanog razvoja. (O spornim zemljovidima i stvarnom stanju stvari, više u narednim blog postovima)

2. LEGALIZIRANI REKET VOZAČA U TRANZITU, odnosno uvođenje lihvarskih vinjeta

Klasičan profitersko-ucjenjivački potez kakav se najčešće viđa u lošim filmskim gangsterskim scenarijima, u Sloveniji je odnedavno legaliziran. Želeći se iznad svake mjere okoristiti prometom koji ostvaruje hrvatski turizam, kao i stanovnici susjednih zemalja, Slovenija uvodi lihvarske astronomske cijene obazveznih vinjeta za svoje autoceste minijaturnih dimenzija. Ovakav potez izazvao je oštre reakcije ne samo susjednih zemalja (Hrvatske, Italije, Austrije...) nego i Europske komisije. Ovo je nedvojbeno europski presedan i bezobrazluk kakav nije viđen do sada u ujedinjenoj i povezanoj Europi. Kazna slijedi. Pitanje je samo hoće li biti adekvatna.

(O načinima izbjegavanja plaćanja slovenske vinjete i mjerama koje će poduzeti EK više u sljedećim postovima).

3. Pljačka štediša Ljubljanske banke

Raspadom bivše Jugoslavije i bankrotom Ljubljanske banke tisuće štediša iz Hrvatske i BiH te ostalih dijelova bivše države ostale su bez svog novca i životnih ušteđevina. U međuvremenu, novac je isključivo slovenskim štedišama vraćen, a slovenske vlasti pokušavaju taj problem pokušavaju predstaviti kao problem jugoslavenskog nasljedstva. Štedišama ne ostaje drugo nego se boriti za svoja prava pred Europskim sudom pravde u Strasbourgu. Za to vrijeme preimenovana u Novu ljubljansku banku (NLB) ona ponovo kreće u osvajanje ex-yu tržišta kao da se ništa nije dogodilo. Sreća u nesreći je da Hrvatska Narodna Banka nije dopustila ovaj bezobrazluk i pristustvo NLB banke na hrvatskom bankarskom tržištu (što se za BiH ne može reći).

4. Izbrisani

Slovenski parlament pravnim aktom ukida gotovo sva prava imigranata koji se nisu željeli deklarirati kao Slovenci. Ustavni sud proglašava taj potez nepravednim i nevažećim, no slovenska vlast osporava jurisdikciju suda u ovom slučaju. Problem do danas nije riješen.

5. Izjave mržnje slovenskih političara

Česte šarlatanske izjave mržnje slovenskih ekstremnih političara naspram hrvatskog naroda, koji pridobivaju značajnu podršku slovenske javnosti poput Zmage Jelinčića, Marjana Podobnika i politikanta te slovenskog nacionalnog "mučenika" Joška Jorasa su sve češća i nesankcionirana praksa.